~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet

ZIVOT NIJE GOSPODIN. MORAT CES, IPAK, SAMA DA OTVARAS VRATA.

04.03.2012.

~ Ne znam da li te iko voli kao ja.

Vec duze vrijeme skupljam hrabrost da ti u lice kazem da mi vise ne falis, pa da mogu nastaviti sa svojim zivotom.. Ali ne ide. Jer je to laz. Jedna velika laz. Svakim danom tvoja odsutnost me ubija, osjecam da polako venem bez tebe. I samo je jedna istina. Nijedan te nece moci zamijeniti. Nikada!


Samo kraj njega i u njegovom zagrljaju ja se osjecam sigurno. Samo na tom ramenu, s tim rukama oko struka. On je moje skroviste kad hocu da pobjegnem od laznih lica, cudnih ljudi i njihovih prica. On je jedini koji mi donosi osmijeh na lice, a da pritom ne kaze nista.

Ja sam neko sasvim obican, manje bitan. Samo jedna mala dusa na ovome svijetu, ali opet, ja sam neko ko je cio svoj svijet vidio u tebi.

Ponekad pomislim da si samo navika. Da ce me proci, ali ne prolazi. Uvukao si mi se pod kozu kao lopov, sam, bez poziva. Nisam te trazila, sam si dosao u moje srce. I kako sad da nastavim kad znam da ovo nije prolazno. Da si bar tu blizu mene, da osjetim tvoje prisustvo. Boli me sto ne mozes biti tu. Ljudi kazu: 'Nada umire posljednja', a ja kazem: 'Nada nikad ne umire.'


Ne, zelja ne jenjava. Pomislila sam da hoce, mozda i pozeljela, poslije toliko vremena, ali ne vrijedi. Previse sam ti sebe dala.. I ne uzimam se. Imas me, iako to ne shvatas.

Umrla bih i dosta s time, znaj, ipak znaj da.. Tuzna pesma na sto nacina, svetom putuje, stara slika naseg vremena jos uvek tuguje.. Smejem se a suze naviru, kurva sudbina.

~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet
<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


~ Tesko je biti okovan u moju vrstu slobode. Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.


~ Postoje ljudi koji zive pravolinijski. Stepenicu po stepenicu, pouzdano i sigurno, penju se do nekakve svoje prave mogucnosti. Postoje i oni drugi. Cas odlete u nebo. Cas ih polupane dizes sa zemlje i lijepis.



HAUSTOR - UZALUD PITAS

Uvijek su bile tako nevine te tvoje crne oci
ko da nikad nece proci
Ljubavne igre one ne vide i nikad nece moci
sve dok samo strah ne ostane
Zar si stvarno mislila da je sve to igra
sto sam ja zbog tebe sam
A sto ces sada kad si stigla do zida
a doma nema goluba da te miluje
Teske se kise spremaju
kroz tvoj se prozor samo jablani vide
nad gradom munje sjevaju
uzalud pitas ko ide
Budaline u planine
pustahije kroz kapije
Stari strazari zijevaju
kroz tvoj se prozor samo jablani vide
daleki momci pjevaju
uzalud pitas ko ide
Budaline u planine
pustahije kroz kapije
Pogasi sve, budi vesela jer ljubav je za nas tek pocela

I hope you know, I hope you know
That this has nothing to do with you
It's personal, Myself and I
We got some straightenin' out to do..







free counters






MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
270339

Powered by Blogger.ba