~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet

ZIVOT NIJE GOSPODIN. MORAT CES, IPAK, SAMA DA OTVARAS VRATA.

12.03.2012.

~ "Ja? Ja sam dobro." I pokvareni poligraf provalio bi ovu laz.

Ali, valjda zivot nije bio toliko sposoban da se nosi sa toliko posebnosti u dva bica koja su disala kao jedno, pa nas je morao razdvojiti.

Zar ne vidis koliko mi je vazno? Da zatrpas sobom prazninu sto me plasi, da me izdvojis izmedju svih ljudi, da zaboravis predrasude i zamisljeno nepotrebno dostojanstvo, da posaljes do djavola sve pametne postupke, jer nisu pametni.. Da me uvjeris kako mi dajes sebe cijelu u zamjenu za ono sto gubim ili da se pravis da je tako, da me odmanes dok se ne naviknem na zivot, jer ovo sto je sad, to nije zivot vec sjecanje i cekanje.


Nije ju potpuno dotukao.. Kad joj je "dolazilo", kad je cutala, cugala i sjedila u mraku, "to" je uvijek nekako nalazilo prostora da je dotuce jos malkice. Uvijek. Svaki jebeni put.

Sve se redje usudjujem da zaronim u sebe. Jer, tamo zagluvim. Oci se prepune do vrha. I suze se zacas raspu kao pokidane niske. Po sobi, po celom svetu.. I ne mogu ih sakupiti do jutra.

Odgurala sam mnoge od sebe. I guram i dalje sve one koji pokusavaju taknuti nesto sto je samo tvoje. Grijesim, mnogi dobri odlaze. Ali nijedan ti nije ni blizu.

Znate kako svaki oziljak iz djetinjstva ima pricu? Kad smo bili mala djeca plakali smo kad bismo se porezali, pali. I ostao je oziljak. Plakali smo, a danas?
Danas imamo mnogo vise oziljaka ali ne onih koji se vide. Koliko samo oziljaka nose nasa srca, duse. Oziljci koje je ostavila praznina kada nam je uzela nekoga. Oni vjecno bole.

Nismo znali oprostiti jedno drugom. Umjesto toga udarali smo gdje najvise boli. Ti si gadjao srce, a ja.. Ja sam gadjala ponos. A toliki ego, vidis, nije bilo moguce promasiti.

Bila je luda i jedinstvena. Nepopravljiva i bezobrazno ravnodusna. Posebna. Smijehom je sakrivala strah, ponosom slabost. Bila je neko ko ne zna ostati. I nije ostala, nikada. A volio sam je. I ona je mene voljela. I svi su to znali, osim nas.

Ta praznina je bila za dva broja veca od svih prethodnih.

Ne nedostaju nam osobe koje volimo, nego one koje su nas odnijele sa sobom.

~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet
<< 03/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


~ Tesko je biti okovan u moju vrstu slobode. Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.


~ Postoje ljudi koji zive pravolinijski. Stepenicu po stepenicu, pouzdano i sigurno, penju se do nekakve svoje prave mogucnosti. Postoje i oni drugi. Cas odlete u nebo. Cas ih polupane dizes sa zemlje i lijepis.



HAUSTOR - UZALUD PITAS

Uvijek su bile tako nevine te tvoje crne oci
ko da nikad nece proci
Ljubavne igre one ne vide i nikad nece moci
sve dok samo strah ne ostane
Zar si stvarno mislila da je sve to igra
sto sam ja zbog tebe sam
A sto ces sada kad si stigla do zida
a doma nema goluba da te miluje
Teske se kise spremaju
kroz tvoj se prozor samo jablani vide
nad gradom munje sjevaju
uzalud pitas ko ide
Budaline u planine
pustahije kroz kapije
Stari strazari zijevaju
kroz tvoj se prozor samo jablani vide
daleki momci pjevaju
uzalud pitas ko ide
Budaline u planine
pustahije kroz kapije
Pogasi sve, budi vesela jer ljubav je za nas tek pocela

I hope you know, I hope you know
That this has nothing to do with you
It's personal, Myself and I
We got some straightenin' out to do..







free counters






MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
270339

Powered by Blogger.ba