~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet

ZIVOT NIJE GOSPODIN. MORAT CES, IPAK, SAMA DA OTVARAS VRATA.

27.02.2012.

~ Panta Rei!

I onda kada sam mislio da je pravo vrijeme da odem, da zaboravim.. I kada sam vjerovao da mi je svejedno, ona bi banula niotkud i sve bi pocelo ponovo.. Ne znam zasto me taj pogled koliko ocaravao, a da budem iskren, nisam se pretjerano ni otimao kada je bila u mojoj blizini. Sa srcem ne mozes kako zelis.

Daleko si. Udaljen samo nekoliko kilometara, par minuta one tvoje lude voznje autom, ali svejedno daleko. Udaljen hiljadama razloga, pogresnih ljudi, losih odluka. A to je vise od hiljadu kilometara. To razdvaja zauvijek. To je sudbina.

Imam nesto sto nijedan lazov na ovom svijetu ne moze da ima : nepokorljivu istinu u ocima, iskreni osmijeh na usnama, vjerno srce u grudima i odlucni ponos u koracima.

Druze, cuvaj je se. Takve su ti najgore. Imala je slomljeno srce, do kraja smrskano. Od toga se nikada nije oporavila. Nije vise osjecajna djevojcica, sad ne preze ni pred cim. Lomi, gazi sve sto joj se nadje na putu. Jednom je voljela i zaklela se da vise nikad nece. I nije zavoljela, od tada, vise nikada.

Ma.. Marim ja.. Gde su sada davni nemiri?

26.02.2012.

~ That's not the way I want my story to end..

I iznenada se desi nesto neocekivano. Tada znas, da ce se stvari promijeniti.. I promijenile su se.. Od tada, nista vise nece biti isto. Nikad. Kada se desi, znaces..

"Takve kao ti se ne ostavljaju. Nikad."
Ali ipak sam otisao jednog dana. Naime, to je ono sto mi, mangupi muskarci, cesto cinimo bez razloga. Ona nije poslala vojsku za mnom, iako sam itekako zasluzio da budem prebijen. Istina, trazila me je jos dugo i zbunjeno, a onda je odustala. Malena oficirka je izgubila bitku zivota. Ali ja sam izgubio rat.


Prkoseci zakonu gravitacije, u njenom oku je blistala malena suza, a onda se ipak otkinula i nestala putujuci kraj nosica. Znam, more je potopilo Atlantidu, i krckajuci stene kao lesnike, isaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive sesir, pa potope Kinu i Indiju kao veliki ves. I nikom nista.. Ali suza je kraljica. Suza je najmocnija vodena sila.

Svi smo mi sami. Svi smo mi zagonetka. Svi smo mi pokriveni hiljadu i jednom koprenom i kakva je razlika izmedju dva usamljenika, osim sto jedan govori o svojoj samoci, a drugi uvijek cuti? Ako je samoca adresa slabosti, zasigurno, najslabiji sam covjek.

"Zaboravila me?"
"Ne prijatelju, nije te zaboravila, nego nema za cim da zali, izgubila je ono sto nikada nije imala, osjetila, nekoga kome ne znaci nista, a vjeruj mi prijatelju, ti si izgubio mnogo vise!"


Bila je neko kome sam vjerovao. Neko jak i miran. Neko bolji od mene. Znao sam njene najgore strane a i dalje sam je volio. Ali bila je, sad je nekom drugom.

..When it's good, then it's good, it's so good, 'til it goes bad. 'Til you're trying to find the you that you once had. I have heard myself cry, never again! Broken down in agony, just tryin' to find a friend..

25.02.2012.

~ Nema tu niceg cudnog. Dusa uvijek zna da izabere najbolji ton. A pjesme nikad ne dolaze slucajno. Kao ni istina uostalom.

 Duboko vjerujem da samo jednom u svom zivotu nadjes ljude koji su u stanju da cijeli tvoj svijet okrenu naopako. Reci ces im stvari koje nikad nisi podijelio ni sa jednom dusom i oni ce upiti sve sto kazes i zapravo pozeljeti da cuju jos toga.
Oni nikad ne povrijede tvoja osjecanja niti se zbog njih osjecas manje vrijednim, vec te podizu i pokazuju ti stvari o tebi koje te cine posebnim pa cak i lijepim.
Stvari koje izgledaju beznacajno vecini ljudi kao sto je porukica, pjesma ili setnja postaju neprocjenjivo bogatstvo koje se cuva u srcima na sigurnom do kraja vijeka.

Stvari koje te nikad prije nisu zanimale postaju fascinantne jer znas da su toliko vazne toj osobi koja ti je posebna. Mislis o toj osobi u svakoj prilici i u svemu sto radis. Prisjecas ih se uz proste stvari kao sto su blijedo plavo nebo, njezan vjetar pa cak i olujni oblak na horizontu.
Otvaras svoje srce iako znas da jednog dana moze biti slomljeno i u otvaranju srca dozivljavas ljubav i zadovoljstvo koje nikad nisi mislio da je moguce. Uvidjas da je ranjivost jedini nacin da svom srcu omogucis da osjeti pravi pritisak koji je toliko stvaran da te plasi.

Imala je ona dva lica. Prvo lice, ono njeno glavno, bilo je lice snazne djevojke. Snazna pred zivotom i sudbinom. A odmah iza njega, bilo je to drugo lice. Njega je koristila obicno u noci. Kada mrak padne, kada drugi je ne vide.. Samo onda kad joj zafali snage!
23.02.2012.

~ U cudnom smo odnosu moj zivot i ja : kad on meni podmetne nogu, ja njemu odvalim samar i tako u nedogled..

Cuvaj u svom sjecanju do kraja zivota one dobre stvari koje su proizasle iz nedaca. One ce sluziti kao dokaz tvoje sposobnosti i ulijevat ce ti povjerenje kad god se nadjes pred nekom preprekom!

A u ljubavi ne postoje pravila. Mozemo pokusati da se pridrzavamo prirucnika, da vladamo svojim srcem, da izgradimo strategiju ponasanja - ali sve su to kojestarije. Srce odlucuje, i to sto ono odluci, jedino i vazi.

Nijedna me nije znala naljutiti kao ona. A mnoge sam ih volio i cuvao. A eto nju nisam pazio, uvijek sam se trudio pogaziti sav njen trud. Sve do jedne noci. Kad sam je vidio u jednoj hladnoj januarskoj noci uplakanu. Vise nije pustala suzu, sada su joj tekle suze. Jedna za drugom, i nikako da se zaustave. Plakala je, a ja sam je prvi put takvu vidio. I tek tada shvatio. Da je nijedna ne moze zamijeniti.

A to da ga volis, to znamo i ja i ti i svaka osoba bi to shvatila, samo da je cula svaki uzdah koji si ispustila i nacin na koji si pogled spustila kad god mu neko spomene ime.

Uspio si, konju. Izgubio si onu sto je najvise vrijedila.
Priznam to sebi cesto, kad nikog nema da mi potvrdi da je to stvarno tako. Jesam, otjerao sam te od sebe, za tvoje dobro. Lakse ces me zaboraviti ako u tvojim ocima ostanem samo jos jedan muski kreten. A ne znas da ce mene boljeti kad te vidim s drugim vise nego tebe, kad me vidis s njom.

23.02.2012.

~ One love, one life!

Pa budi usamljena. Nauci da se nosis sa usamljenoscu. Napravi mapu od nje. Sjedi s njom, po prvi put u svom zivotu. Dobrodosla u ljudsko iskustvo. Ali nikad vise ne koristi tijelo ili emocije druge osobe za zadovoljenje sopstvenih neostvarenih zelja.

Ali zenu valjda najvise zaboli kad shvati da nije ostavila trag iza sebe.. Ni trag crvenog karmina na kosulji, ni ugriz na vratu, ni pismo.. NI SJECANJE.

Bilo kako bilo, on ce otici, ostavice je sa ovim otrovom koji tece kroz nju svakog dana, svake noci ne znajuci da lijek protiv tog otrova ima samo on, da se taj lijek ne moze kupiti u ovdasnjim apotekama, ni u jednoj apoteci na svijetu jer je taj lijek on sam. Sve vrijeme od kada je postala svjesna toga pokusavala je, ocajnicki se trudila da ga iscupa iz sebe kao biljku iz zemlje, da ga odreze kao kad reze ruzu, a znala je, dobro je znala da sto god uradila, koliko god ga cupala, ispod povrsine ce ostati neki zivi korjencic uvijek spreman da ponovo izbije, ponovo se rascvjeta. U zivot, u novi rast, bujanje, cvjetanje, vratice ga svako sjecanje.

Kazu da je velik onaj koji prasta. A ja ne prastam. Ja nisam dovoljno velik, niti je moje srce dovoljno jako da dva puta podnese isti bol. Moje srce ne daje dvije sanse. Ono ne zeli da ga dva puta lome isti ljudi. Ne prasta greske i ne prihvata nikakve izgovore. Kad pukne - pukne. I nazovite me sebicnim, dajte mi bilo koji drugi pridjev u tom stilu, ali ja ucim na zivotnim lekcijama i stitim sebe napokon. Davno sam naucio da su ljudi zli, da ce te oni u koje najvise vjerujes prvi povrijediti, a ne vrijede svi onoliko koliko mislis. Zato sad nosim ovaj oklop i dobro mi je. Ne zalim se ja, ali zale se ljudi oko mene. Valjda im smeta sto me ne mogu unistavati kad god pozele. Eh, zao mi je.. Doslo je moje vrijeme!


Za kraj citat ciju sam tacnost osjetila na sopstvenoj kozi. Bez predrasuda i uvijek s dragim izuzecima!

Zena se cudi sta sve muskarac zaboravlja, a muskarac se cudi sta sve zena pamti.

22.02.2012.

~ Znas, necu odustati. Nisam zena koja jednostavno ode. Saznacu istinu.

Nakon onako tmurnog posta, evo par recenica da se zamislite, prepoznat ce se oni koji vec trebaju. Spoznajte opet zivotnu ljepotu u sadasnjem trenutku! (:


Da li znas da oni koji su naizgled vrlo jaki, ustvari imaju vrlo osjecajno srce i vrlo su ranjivi?
Da li znas da su tri rijeci koje je najteze izgovoriti : Volim te, Oprosti i Pomozi mi. Ljudi koji ih izgovaraju stvarno su im potrebne i osjecaju njihovu tezinu, to su ljudi koje moras postovati i cijeniti.
Da li znas da oni koji te najvise trebaju tebi ne znace nista?
Da li znas da je lakse reci nekome sta osjecas preko pisma nego to isto reci u lice? Ali da li znas da ako to kazes u lice ima puno vecu vrijednost?
Da li znas da oni koji uvijek brane druge u stvari tragaju za nekim ko ce braniti njih?
Da li znas da su stvari koje je najteze uciniti ili reci vrijednije od najskupljih stvari koje mozes kupiti novcem?


Za kraj vam poklonjam citat na koji slucajno naletih. Slikoviti opis prolaznosti. Crpite snagu iz svoje boli. Mozda trenutno ne razumijemo neke stvari, ali odgovori ce stici u svoje vrijeme.
(Za svaki slucaj da podvucem ne pronalazim se licno u citatu:))

.. Ne smeta meni tvoja sreća. Neka ti je, uživaj. A neka i meni ove moje tuge, navikle smo mi jedna na drugu. Samo, znaš kako u životu sve bude i prođe? Eh, tako će proći i tvoja sreća i moja tuga. Tad ću, dragi moj, da te pitam kome je teže.

20.02.2012.

~ Autobiografska!

Znate li kako je kad covjek predje preko svog ponosa? U potpunosti? Naime, ja sam to ucinila.. Ali evo da pocnem ispocetka.
Oduvijek sam bila preponosna osoba, najvise voljela sama se nositi sa svim, pronalaziti nacine kako stvari rijesiti. Nikad dosad nisam trazila pomoc, molila za pomoc niti istu ocekivala. Jednostavno rodjena takva, kao samostalni borac. I sto mi se desilo?
Prezivljavam tezak period, vec preko pola godine. Nije vezano za kakve gluposti, ljubav i ostalu patetiku. U pitanju su zivotne stvari, upravo ono sto covjek misli da njega nikad ne moze zadesiti. Priznajem, mozda jesam kukavica jer to ne mogu prihvatiti, ali pokusavala sam sama to 'svariti', pronaci nacin kako zivjeti s takvom spoznajom.
Kad sam napokon prihvatila taj svoj nazovimo 'neuspjeh', da prvi put u zivotu ne mogu sama sebi pomoci, odlucila sam moliti jednu osobu da me saslusa, da mi da koji savjet i cisto da olaksam svoju dusu i konacno s nekim podijelim to sto lezi u meni.
Da vas jos malo uvedem u srz takve odluke, tu osobu znam godinama, neuspjesna veza je iza nas koja se davno zavrsila.. Na stranu to sve, prvenstveno sam ga uvijek smatrala prijateljem, i u stanju kakvom jesam trenutno, zanesena mislju da je oduvijek imao dobrotu u sebi, obratila sam mu se. Bio je to krajnje ocajnicki potez s moje strane.
Ne mogu vam objasniti zasto sam se bas njemu htjela 'izjadati', mislila sam da je jedina osoba na ovom svijetu koja bi me mogla nasavjetovati kako i sta dalje, jedino on bi u sustini shvatio pravilno sta je bilo i znam da bi me rijecima uspio podignuti iz ovog svega. Znaci presla sam preko ponosa, zamolila savjet, da me saslusa, a on je to odbio.

Kako se trenutno osjecam? Glupo! Jer sam ocekivala da mi pomogne, vidjela u njemu slamku za koju sam bila spremna se uhvatiti da dodjem do daha, a on je to odbio.
Valjda u zivotu za sve postoji prvi put. Ovo me bar naucilo da u buducnosti postupam kao sto sam i uvijek dosad, da se opet sama cupam i ne trazim savjete ni pomoc od nikog.
Ali mogu vam reci sjebe covjeka kad zivi u lazi. Moj se sav zivot preokrenuo prosle godine.
Muci me sto pregazih sav ponos i zamolih za pomoc, ispala sam jadna, grozno mi je zbog toga. Osjecam se bespomocno i glupo. Ocajnicki potez ali vjerujte da sam stigla na dno, kraj snage i potrebna mi je pomoc.

Do citanja, budite mi dobri.

20.02.2012.

~ Ipak cu te voljeti, mada neces znati za to, nikada.

Da sam samo znala da je ljubav to sto mi je stvarno falilo, da je bas on - taj za kim cu zaliti, rasirila bih ruke, pustila ga u svoj zivot i radovala se svakom danu. Ovako, s podocnjacima i oteklim ocima, tesko da cu ikad biti spremna za drugu ljubav. A i da dodje, nije ista.

Sve mi se vise cini da mi sami sebi ponekad uskracujemo mogucnost da nekoga zaboravimo. Idealizujemo tog "pravog", cvrsto se drzimo te iluzorne slike o njemu. Ali kada sam odlucila da realno sagledam ko je zaista on i sta mi je dao, postadoh svjesna da uopce nije vrijedan da ga pamtim.

Prvi puta je bilo tesko rastati se od tebe, mnogo tesko. Tjesila me cinjenica da te mozda nisam potpuno izgubila, jer je ovo nas prvi rastanak. Vratit ces se, razgovarat cemo. Nadoknadit cemo izgubljeno vrijeme. Nada je ubijala tisinu koja se stvarala medju nama. Sada je druga stvar. Sada ne zelim vratiti vrijeme, ne zelim ni raspravljati, niti razgovarati. Ne zelim te imati, niti vratiti.

 

Jer, sastavljeni djelici srca vise nikad ne zatitraju kao nekad, pukotine su suvise jasne. I, samo ponekad, zafali radosti i onog osjecaja kad vas neko savrseno sklopi uklopivsi se. Neki to plate bolom, neki samocom, a neki prazninom. Oni su bili dobro. Samo, ovaj put, on za sebe, a ona za sebe. Ceznja je uvijek bolja od isprazne navike. I uvijek ostaje ona osoba koje ces ostati zeljan cijelog zivota i onaj strah dok brojis pobjede i poraze. Nekim pricama o ljubavi uvijek fale posljednje stranice.
15.02.2012.

~ Kad naiđem na neku prepreku u životu, preskočim je. Pa se vratim i preskočim je još jednom. U inat.

Neophodan je razlog na osnovu kojeg cete na zgaristu prethodno izgubljenog naci nesto sto vam je bilo potrebno. A onda kada budete uspeli da dodjete do zadovoljavjuceg odgovora na pitanje "Zasto mi se ovo desilo?", po prvi put ce vasa paznja biti skrenuta s proslosti koju ne mozete da kontrolisete i usredsredice se na vasu buducnost, nad kojom imate izvesnu kontrolu.

Poznate i bliske stvari muce coveka u samoci. Iz njih izvire dugogodisnje secanje, a u secanju je uvek puno bola i kajanja. Naprotiv, udaljene i retko vidjene stvari ostavljaju ceznju, ceznju i slatku setu za onim sto se samo zeljama miluje i samo uzdasima pozdravlja. Osim toga, nikad ga nisam namjeravala zavoljeti. Istinski sam znala jednu stvar.. Znala sam to da ljubav koju nekome podariš daje toj osobi moć da te slomi.

Ne boli me vise kad te neko spomene. I kad me za tebe pitaju, ne osetim onaj stari nemir. Konacno na tebe gledam kao na zivotnu lekciju. A onim ljudima koji me pitaju ko si ti, odgovorim kratko: "Proslost".

Ne znam kakva je sad, ja je pamtim po ljepoti. I po izrazu patnje na licu kakvo nikad vise nisam vidio, niti sam dugo mogao da ga zaboravim, jer sam tu patnju ja prouzrokovao. Zbog te zene, jedine koju sam volio u zivotu, nisam se ozenio. Zbog nje, izgubljene, zbog nje otete, postao sam tvrdji i zatvoreniji prema svakome: osjecao sam se poharan i nisam davao ni drugima sto nisam mogao dati njoj. Mozda sam se svetio sebi i ljudima, nehotice i ne znajuci. Boljela me, odsutna.

09.02.2012.

~ To mnogo jace zaboli i ne prestaje.

Znam da moram otici. Previse se tuge skupilo u meni, previse. Lomi me bol prilikom rastanka od tebe. Za mnom ne zali, ni za onim nasim trenucima, ne zali za uspomenama. Nastavi da koracas svojim putem bez mene. Ko zna, mozda nas sudbina ponovo spoji.. Negdje.. Nekad..

Postoje stvari koje se nikada ne dogode. Ni dodiri, ni pogledi, ni sapat u tami. Samo kao tuga pred kisu nesto ih u nama sluti. Postoji pokrivac za nedosanjane snove, za sve stvari koje se nikada ne dogode.


Naravno da bih ga prepoznala. Odmah. I to u najvecoj guzvi. Reci cu vam jos nesto, duboko u sebi znam da bih osjetila isto uzbudjenje kao nekad.

Ljubavnici ce doci i proci. I znas sta, duso? Mrzim sto ti to moram reci, ali vecina njih - zapravo skoro svi oni - ce ti slomiti srce, ali ne mozes prosto odustati. Jer, ako odustanes, nikad neces naci svoju slicnu dusu. Nikad neces naci onu polovinu koja te cini potpunom i koja ce biti s tobom zauvijek.

Znam, tamo negdje, on isto tako hoda. I mozda isto osjeca.. Mozda jos nismo naucili sve sto treba da znamo da bismo se prepoznali? Mozda jos nije vrijeme.. Mozda.. Ko zna..

Mozes slobodno da se vratis, jer nema vise suza. Odavno. Znas, to je ona moja snaga koju poznajes, a koju dobijes kada niknes iz tuzne tisine, iz one tisine u kojoj si ostvaljen sam. Ti ne poznajes tu tisinu, zato si morao mene da upoznas. Da ti pricam o njoj, kad ti na vrata zakuca da znas da je primis i druzis se sa njom. Dugo, dugo.. Da je slusas, osjecas, da sebe upoznas. Slobodno se vrati, bit cu tu, sjecas se? Zauvijek. Ali kad pomislis bas na nas, ja necu biti tu da ti opet oprostim.


Kada su me svi otpisali, vjerovala sam u sebe vise nego ikad. Stojala sam uspravno i trpila udarce. Istrajala sam vodjena jednom mislju, da cu uspjeti! SAD ZIVIM SVOJU BAJKU I BRIGA ME ZA TUDJE DRAME!

08.02.2012.

~ Daljine nisu to, sto se za dusu primilo..

Nijedna zena ne nosi iznosene haljine drugih zena. Kad su u pitanju 'tudji' muskarci, nisu tako probirljive.

Mislis, zaboravila si ga. Prebolila zauvek. A onda je dovoljno samo da ga vidis i svi osecaji se opet vrate.. Iako te ta osoba mozda povredila, slomila, to postaje nebitno..

Postoji nesto sto bi moglo da se nazove emocionalnim smecem. Ono se stvara u tvornicama misli. To su bolovi iz proslosti, vec minuli i sada kao takvi nemaju vise nikakve koristi, neupotrebljivi su. To su predostroznosti koje smo izgradili i koje su nam bile znacajan mehanizam odbrane u nasem dijelu zivota koji smo prozivjeli. Sada vise nicemu ne sluze. Ti imas, poput drugih, svoje uspomene, ali razdvoji ono sto je korisno od onog sto je izlisno : baci svoje emocionalno smece. Ne pokusavaj da osjetis stvari koje su sagorjele, jer pepeo se ne moze, kao vatra, osjetiti.. Ako postoji odlucnost u potrebi da se mijenjas, onda i tvoja nova osjecanja neka te prate u toj promjeni.

I znam, da ti nikada neces moci reci : 'Ona je bila moje sve. Za nju sam bio spreman umrijeti.'
A znas li zasto? - Zato sto ja nisam bila tvoje sve, zato sto si ti uvijek mislio kako nisam dovoljno vrijedna da promijenis bar neke sitnice. Ipak, ti si bio moj izbor. Takvog sam te voljela.


Meni su suze nekako uvijek bile iskrenije od osmijeha, stare navike valjda. Jer lako je smijati se sa nekim, ali suze.. To je vec druga prica.

Ponekad se stvari u zivotu mijenjaju za tren oka, prije nego sto covjek stigne da se navikne na njih.

07.02.2012.

~ But you didn't have to cut me off, make out like it never happened and that we were nothing..

Ti bjezis od osjecaja koji se vec dugo bore negdje duboko u tebi. Inatis se, prijatelju. Ne zelis da priznas sebi da je ona bas ta koja ti je prva misao kad se probudis ujutro i zadnja kad legnes spavati. Inati se i dalje ali nemoj jos dugo, jer takve kao ona nikoga ne cekaju, pa cak ni onog kojeg najvise vole. Ona ti spada u onu cudnu sortu zena, vjeruj mi.

Bili smo pravi ali je vrijeme bilo pogresno. Nisam bila savrsena, ali stvarno sam te voljela. Bez glume i laznog sjaja.. Ali sa previse ponosa.

Ne kradi mi sebe od mene, budalo glupa! Postaces medjuvreme i ostaces zauvek sa mnom bez mene.

..Jer sa najdrazim gradom je kao i sa najdrazom zenom : nikad necemo uspeti da objasnimo ni sebi ni drugima sta nas je to tako vezalo..

05.02.2012.

~ Who do you think you are? Runnin' 'round leaving scars..

Srce pokusava da shvati da li se vezuje iz dosade i usamljenosti ili je vezivanje stvarno zasluzeno. Kad postane tesko, uvijek je isto ime na umu. Isto, vec godinama, moj promasaj. To vise nije ni ljubav, samo je navika da pozovem isti broj kad zaplacem, samo je potreba da osjetim isti parfem kad zazmirim.. Ali odvikavam se polako, od tuge i zmirenja, plakanja i okretanja tog broja. Smijesim se, nisam tuzna. Svejedno je. Sve je sklopljeno i sve je rastavljeno, ali je proslo. Vise ni njega nemam. Nemam ga.

I kako mogu biti lepa secanja na one koji nam bol donesose, a osmeh prodase? Ne znam, ali takva su. I znam da sad ne shvatas govor slomljenog srca. Ali jednom hoces.
Kad budes, setit ces se mene i pomislit ces : 'O Boze, zar sam je ovako unistio?'

Kad sam te zaboravila prvi put ucinilo mi se previse lako, onda sam ipak odlucila da to malo oduzim.. Drugi i treci put sam te zaboravila tako da je cetvrti vec nekako islo rutinski. Peti je malo potrajao ali samo do sestog, on je brzo doveo sedmog a onda sam se vec malo uplasila da mi to sa zaboravljanjem bas i ne ide od ruke.. Nisam eto do danas naucila da te zaboravim - posljednji put.

Uvijek ce postojati neko u vasem zivotu na koga potajno mislite. I uvijek ce vam taj neko biti prepreka za potpunu srecu.


Znam da ga volis. - Odakle ti to mozes znati? - Pa znam. Znam da mislis na njega kada krenes spavati i kada se probudis. Znam da svaki propusteni poziv nadas se da je od njega. Znam. Znam da trazis razloge da mu oprostis za sve sto je uradio i da ga opravdas ljudima. Znam da te boli kada vidis da mu ide bez tebe - a ti jos ne mozes nastaviti dalje. Znam da ti nedostaje svaju dan, minut i sekundu. Znam, to se jednostavno vidi. Ispod tog osmijeha - cuvas suze u ocima jer te to boli. Znam.

27.01.2012.

~ .. Da zadajes malu, da bi ublazila veliku bol.

Vrijeme brise samo minute, sate, dane, godine koje prolaze. Vrijeme ne brise uspomene i sjecanja na nase najdraze osobe. Najteze je to sto ja i dalje na starom mjestu sjedim i cekam, nekog ko je odavno pronasao novo mjesto.

Mozete izgraditi zidove do neba, ali ja cu pronaci nacin da ih preletim. Mozete me sa sto hiljada ruku pokusati prikovati za tlo, no nekako cu se uspjeti oduprijeti. Mnogo nas je takvih, vise nego sto mislite. Ljudi koji se odbijaju spustiti na zemlju. Ljudi koji vole u svijetu bez zidova, ljudi koji vole uprkos mrznji i odbijanju, koji se nadaju uprkos tome sto nade bas nema i koji su u tome neustrasivi. Volim te. Zapamti. Ne mogu mi to oduzeti.

A voljela ga je puno, i previse ako pitate mene.. Mislim da ni sama nije znala zasto i na koji nacin, ali voljela ga je. Koketirala je s drugima, da se razumijemo i ljubila je druge, puno njih.. Ali nije imala tu iskru u ocima i taj smijesak na licu kao kad bi pricala s njim.

Zeljela je onog zbog kojeg ce zaboraviti sve ostale. To je zeljela. To je oduvijek zeljela. Nadjes onog koji izbrise sve druge i to ti odmah rijesi sve probleme, rijesi ih tako sto zaustavi svaku zudnju, jer kad pocnes da zudis, tome nema kraja dok ti srce ne stane.. I onda nema mira ni spokoja ni istinske srece. Treba samo da nadjes onog zbog kojeg ces oslijepiti za ostatak svijeta. Ona je samo to zeljela, isto sto i svi ostali. Cinilo joj se da ne trazi previse..

I ti ces vidjeti mila da se najvise voli onaj koga nema. Neces moci da se sjetis ko je taj sto ti toliko nedostaje, ali ces biti sigurna da bas njega volis vise od sebe.

Ljubav je samo jedan veliki krug. Kada volis budes povrijedjen. Kad budes povrijedjen, onda mrzis. Kada mrzis, pokusavas da zaboravis. Kad pokusavas da zaboravis, onda pocne da ti nedostaje.. A kada pocne da ti nedostaje, opet pocinjes da volis!

25.01.2012.

~ I ne volim princip 'pamti pa vrati', to bi mi ukaljalo obraz.

Ja se njemu nisam nikad nadala kao nekom ko je otisao, nekom za koga bih htjela da se vrati.. Jer od onog trenutka kad je u meni sve slomio, ja sam se samo nadala da ce se pokajati i nista vise. Mislim da se nikad vise necu nadati necemu kao sto sam se tome nadala.

Previse je ponosa i previse godina izmedju nas. Sad vise i ne zelim da se vratis. Zato sto nista vise ne bi bilo isto. Niko ne zeli da se njegovo sve vrati odlazeci. Zato nastavi ici naprijed. Imas ti svoje razloge..

Onda sam prijatelju shvatio sve iz nekog drugog kuta. Ona je bila uz mene kada to nisam ni znao a ponekad ni osjetio. Nisam shvatao koliko je ljubavi posvetila i dala meni. Znas, prisjetio sam se svega, i bilo mi je zao sto sam je pustio da ode. Jednostavno je postala umorna od moga nemara, jos samo jedna teska greska. Brinula se za mene a ja to nisam shvatao. Kad mi je govorila da cu jednom pogledati natrag i vidjeti sve greske nisam joj vjerovao. Ali, znas, tek sad shvatam da sam pustio najbolje sto sam imao da ode.

Mnogo ljudi misli da oprostiti znaci izgubiti, a ne uocavaju da to znaci dobiti, jer nas to oslobadja od nasih mrznji i ogorcenja.

Ponekad je tesko shvatiti da vi niste TA osoba. Vi niste osoba koja mu izmami smjesak na lice cim vas ugleda. Vi niste osoba koja mu moze jednom beznacajnom porukom popraviti dan. Vi niste osoba na koju misli kad se probudi i prije nego sto zaspi. Vi niste osoba na koju ga podsjecaju pjesme, predmeti i rijeci. No stanite, samo na trenutak, i pokusajte to prihvatiti. Ako vam je doista stalo do njega i njegove srece, pustit cete ga da bude sretan, cak i ako njegova sreca ne ukljucuje vas. To je najplemenitije sto mozemo uciniti za nekoga do koga nam je stalo : uciniti ga sretnim, ne mareci za vlastite osjecaje. Takodjer, u vasoj blizini sigurno postoji osoba koja za vas ima iste osjecaje za vas, dajte joj priliku jer mozda je bas ona ta osoba koja ce vam promijeniti zivot. (ALI UZALUD, NIKO KAO TI..)

23.01.2012.

~ Nisam se vratila njemu. Vratila sam se da uzmem ono sto mi pripada. Vratila sam se da uzmem dio sebe koji je ostao kod njega.

Znate prijatelji, svaka velika ljubav ima onaj jedan bitan datum, onu jednu bitnu pesmu, ono magicno mesto i onu jednu osobu uz koju ste tog datuma, uz tu pesmu, u tim rukama, bili najsrecnija osoba na svetu.
Setite se tog datuma uz tu pesmu, te velike ljubavi. Sklopite oci, udahnite duboko, oprostite im opet sve lose i dobre dane, pa onda otvorite oci i nasmesite se zivotu koji vas ceka.
Jer velike ljubavi zasluzuju da ih se setite samo zato sto su bile velike.
Jer velike ljubavi i sluze tome da vam otmu uzdah kad ih se setite.
Ali zivot ide dalje..


A ja sam pokusavao da paralisem taj misic u obrazu. Taj glupi, klovnovski osmeh dok ne odseta ulicom u neki svoj, meni nepoznat zivot, jedina zena kojoj sam ikada pripadao.

Ma ne.. Nikad ja nju nisam ni volio, mislim da je čak nisam ni poznavao, osim što sam jako dobro znao sve njene navike, čudne riječi koje koristi i svaki milimetar njenog savršenog tijela.

Tacno je to, da se voli vise puta u zivotu, svakoga na razlicit nacin, ali ono 'nesto', ili onaj neko 'poseban', on ostaje za sva vremena. Samo se jednom nadje ona idealna polovina sa kojom se razumijes na poseban nacin. Tu daljina, 'zauzetosti', nista ne pomazu. To ostaje u nama duboko, pa sad propast ili ne - to niko ne moze znati.

Ona je prihvatila svaki dio mene i nikada nije trazila da se mijenjam.. A promijenila me. Jedina je kojoj sam uistinu rekao sta osjecam. Nije trazila da je drzim kao kap vode na dlanu.. Cinjenica da je volim bila joj je sasvim dovoljna. A ja sam kao trebao da joj nadjem zamjenu.

20.01.2012.

~ Ona je svojeglava, takve je naravi, ali ume da bude pravi andjeo. Zavoljet ces je vec.

Napokon je shvatila dva razloga koji sprecavaju covjeka da ostvari svoje snove : sumnja u njihovo ostvarenje ili to sto se prilika ukazuje toliko naglo i neocekivano, da upravo time sto nam je na dohvat ruke postaje neostvarljivom. Jer tada se javlja strah od puta koji vodi u nepoznato, od neslucenih izazova koji nas vrebaju na tom putu, od mogucnosti da sve ono nasta smo se navikli zauvijek izgubimo. Ljudi bi htjeli sve da mijenjaju, a u isto vrijeme zaziru od svake promjene.

19.01.2012.

~ Prva ljubav je uvijek i posljednja.

Ako postoji neka utjeha u tragediji gubitka osobe koju smo toliko silno voljeli, to je ona uvijek neophodna nada, da je mozda i bolje sto se tako dogodilo. Budim se i uspavljujem s tim uvjerenjem.

Ne znam da li je Bog pravedan. Bar prema meni nije bio narocito naklonjen, i to osjecanje nemoci skrhalo mi je dusu. Ne uspijevam da budem dobra kao sto bih zeljela, niti zla onoliko koliko smatram da bi bilo neophodno.

Kada se plasis da ces izgubiti one koje volis, onda si ranjiv. Slab si : mogu te lako povrijediti, samo tako sto ce nauditi tvojim najblizim. Ne mogu sebi dozvoliti da postanem ranjiv.
"Zasto?"
"Zato sto bi me se proslost docepala."



- "Bas tuzno."
"Takav je zivot."
- "Nista ne traje, to pokusavas da mi kazes?"
"Da, sve se ugasi, sve prolazi i nestaje. Trenutak je jedino sto je bitno."
- "Ne, postoje stvari koje opstaju, koje traju."
"Sta na primjer?"
- "Ljubav?" pokusa ona.
"Ljubav.. Nema niceg osjetljivijeg, niti kratkotrajnijeg. Ljubav je kao vatra u kisnom danu : mora se sve vrijeme cuvati, hraniti i njegovati, inace se gasi.."
- "Ima ljubavi koje traju."
"Ne, ono sto traje je patnja nakon ljubavi."
- "Ne dopada mi se to sto kazes."
"Ako se plasis da cujes neke odgovore, bolje da ne postavljas neka pitanja."



I pricala je kako mrzi sve muskarce. Mrzila je sve one koji nisu birali, koji su bili svaciji. Nisam bio siguran da li je nekad neko takav imao njeno srce, ali sam znao da sve je istina. Pricala je s ogorcenjem o ljubavi, kao o najvecem zlu, a ja opet nisam imao dovoljno snage da joj kazem da postoji uvijek neko zbog koga se njeni snovi mogu promijeniti. A i da sam rekao, takvoj zeni je uzaludno bilo pricati.

19.01.2012.

~ Obicno uvijek i slicnim danima, proslost se navali kao planina..

Kad je bol malo uminuo - a za to postoji samo jedan lijek, vrijeme - shvatio sam da mi je zivot omogucio da sretnem jedinu zenu koju bih bio kadar da volim citavog zivota. Svaki trenutak proveden pored nje vrijedio je truda, i uprkos svemu sto se desilo, opet bih ponovio svaki korak koji sam ucinio.

Plasimo se kada smo voljeni. Zato sto je zivot komplikovan i zato sto se cesto zabavlja saljuci nam pravu osobu u pogresno vrijeme.

Ljubav. Covjek je ili osjeca, ili nema te sile na svijetu koja moze da je izazove. Mozemo da se pretvaramo da volimo. Mozemo da se naviknemo na drugoga. Mozemo cijeli zivot da izgradimo na prijateljstvu i saucesnistvu. Mozemo da zasnujemo porodicu, da vodimo ljubav svake noci, da dozivljavamo orgazam, pa ipak osjecamo neku pateticnu prazninu u svemu tome, nesto vazno sto nam nedostaje.

Sto ju je taj covjek vise tjerao da pati, ona ga je jace voljela. Cudan je zivot, a? Ponekad se sve dogadja kao da sebi namecemo kaznu za nesto sto ni sami ne umijemo da odredimo.

Na kraju svoje price vec sam bolje sagledavao situaciju u kojoj sam se nalazio, zivot koji sam izabrao vjerujuci da ljubav uvijek moze sve da spasi. Ali, to nije istina : ona nas ponekad odvede u provaliju u koju obicno povucemo sa sobom i voljene osobe.

Neki kazu da se velika ljubav prepoznaje kada se shvati da je jedina osoba na svijetu koja moze da vas utjesi upravo ona koja vam je i nanijela bol.

Za mene, ljubav ispunjava sve. Ne moze biti predmet zelje, jer je sama sebi cilj. Ne moze da vara, jer niko ne moze da je posjeduje.

18.01.2012.

~ Tajna ljubavi nije voljeti onoga koga imas, nego imati onoga koga volis.

Ti nisi ja i ne mozes to biti. Nisi ti umro hiljadu puta zbog iste osobe i ponovo se digao sa dna, kao da nikad nista bilo nije. Nisi ti krivio sebe za nesto sto uopste nema veze s tobom. Nisi ti nikad stisnuo zube toliko jako da cujes zvuk skripanja od silnog stiska koji je proizvod bijesa i mrznje prema ljubavi.

Vidis, proslo je mnogo sesnaestih u mjesecu, neki drugi su se smijali na kisi, sjedili na nasim klupama, urezivali imena poslije nasih. I ja sam hiljadu puta rekla da sam sve zaboravila.
Ali tek veceras, ja te pustam - zbog sebe.

Ma koliko da sam se trudila ne misliti na njega, nisam se trudila zaboraviti ga. Brinula sam se - kasno nocu, kad bi mi odbrana pala od iscrpljenosti izazvane nesanicom - da mi se sve to doista gubi. Da mi je svijest sito i da se jednog dana necu moci sjetiti savrsene boje njegovih ociju, nijanse njegovog glasa. Nisam mogla misliti na sve to, ali morala sam se sjecati.

Ljudi kazu da vrijeme lijeci sve. Koji ljudi? O cemu oni to pricaju?
Mislim da su neka osjecanja koja iskusite u zivotu ispisana neizbrisivim mastilom i jedino je moguce da ce ona tokom godina malo izblijediti. A onda se iz cistog mira stvori neka misao, neka slika i ponovo se vrati sva ona bujica osjecanja, misli, zelja.. Obuzme vas opet. I onda se eto tako zapitam.. Zasto se truditi da bilo sta u zivotu bacite u zaborav?

17.01.2012.

~ Najvise mi je trebao, a eto - bas njemu sam najvise bola donosila.

Cudna si, uvek.. Zar ti to ne smeta?
Ne, u redu je to sto se ne uklapam, i takvi su potrebni svetu. Da nema nas, ne bi se ni znalo ko se uklapa, a ko ne. Ne merimo se mi prema obicnima, vec oni prema nama.


Mozda ce zastati i pogledati se i osjetiti neku cudnu ceznju, no nijedno od njih nece znati zasto. Pozeljet ce zastati, no bit ce im neugodno i nijedno od njih nece znati sto reci. Otici ce svak na svoju stranu. Ko zna? Mozda se to svaki dan dogadja ljudima koji su se jednom voljeli. Cinilo se neizrecivo sumornim imati tragediju koje uopce nisi svjestan.

Bila je sama jer je ljubav jedan od onih osjecaja koji se ne mogu kontrolirati. A ona je uvijek morala osjecati da ima kontrolu. Voljela je i bila voljena, osjetila je kako je to sanjati i kako je to kad ti je glava u sedmom nebu.. Ali je, isto tako, osjetila kako je to pasti na zemlju.

Nedostajes mi  tupo, gotovo opipljivo, jedan otkinuti deo mene. Gledam koji, sve je tu.. Fali unutra, tu oko sredine, gore levo..

Mozda i nismo bili jedno za drugo.. Mozda i jesmo, ali je vrijeme pogresno. Sve se desava sa razlogom - ako nam je sudjeno, naci cemo se ponovo.

Sta da ti kazem za svoje bivse ljubavi? Da samo jedan je bio poseban.. Bi li ti ista to znacilo? Kad i ti i ja isti smo.. Oboje imamo nekog koga vise nemamo!


13.01.2012.

~ Da l' se bar ponekad sjeti? Bojim se da ne..

Ma koliko noci da je proveo budan mrzeci je, i dalje je bio vezan za nju. Stalno je mrzi, stalno misli na nju, stalno iz istog razloga. Osim kratke pauze kada ju je volio na sav glas. Da li se ona uopste toga sjeca? Pomisli li ona na njega bar jednom na svaki milioniti put kada on pomisli na nju?

Postoji grijeh neodzivljenog zivota, neispunjene ljubavi. Znas da grijeh zauvijek povezuje one koji su ga zajedno pocinili?



.. Mi smo zasluzili nesto bolje. Na licu joj se vidjelo da je dirnuta. "Mislis?"
- "Da. Stvari zbog kojih zalis ostaju s tobom. S vremenom te izoblice. Cak i ako ih se ne sjecas."


Odzvanja mi njen smeh, osetim njen dah na svojim usnama i znam da ona negde tamo isto pati.. Al' jebes ga, nije nam se dalo!

"Zao mi je zbog svega sto si prosao", rekla je. "Ne mogu ni zamisliti koliko si propatio. Zasluzujes bolje."
- "U redu je", brzo sam rekao. "Prosao  sam i gore."
Oci su joj bile prepune tuge, a to nisam zelio ni sebi ni njoj.
"No zbog toga nije nista manje bolno, zar ne?"
- "Jest", rekao sam odlucno. "Bol je strah, a ja se ne bojim."

Sa zabranjenim gradovima je kao i sa velikim ljubavima. Tek kad ih napustimo, spasavajuci zdravu pamet i zivu glavu, mozemo da ih sagledamo u pravom svetlu, sa svim njegovim nedostacima. Ali, to nas nikada ne oslobadja omadjijanosti kojom nas zauvek vezu.

Naravno da će reći da je sretna zbog tebe, nasmiješiti se i glumiti da je sve u redu. Ali pogledaj joj u oči, slomio si je.
11.01.2012.

~ Koliko puta mozes odustati od nekoga koga volis?

I još jednom je nežno, krišom zagrizla usnicu, i rekla: Nije važno, ti nikad nećeš shvatiti..

O, da povredila me, nisam to hteo da priznam ni sebi, a još manje njoj. Izgubio bih sve bitke tim priznanjem.. A ovako, ne priznajući ni njoj, ni sebi, gubio sam dve najvažnije stvari u životu - nju i sebe.

Verovala je da se samo oni koji se rastanu poljupcem mogu ponovo sastati jednom i negde.. Jednom i negde.

Njen osmeh.. Za tren je utisao grad na decibele neke zabacene livade. - "Ja? Ja sam dobro.." I pokvareni poligraf provalio bi ovu laz. Kada bi samo znala koliko niceg se desilo u mom zivotu od kad si otisla.

Uspomene se ne mogu restaurirati. Nikad više.
-To znaš..
Naravno da zna. I ona je imala u životu neke koji su jednim potezom povukli masnu crvenu liniju preko hiljadu sećanja.
- Na žalost, znam. I ja bih neke slike radije sklonila nego da ih zauvek gledam oštećene. To ti ne mogu zameriti..
Ali?
- Ali.. Moraš početi da praviš nove uspomene. Rekla sam ti već.
Pa, dobro.
- Pristajem. Ali ne mogu ih praviti sam.


Ne znam zašto od svakog koga upoznam pokušavam da napravim savršenu tebe. I ne znam zašto se poslije svega uvijek vraćam tvojoj nesavršenosti.. Valjda je to ljubav, mila.

10.01.2012.

~ Ti bi mogao biti sasvim zadovoljan nacinom na koji mi nedostajes!

Nedostaje mi nasa ljubav, mila. Bez nje se zivot kruni uzalud. Nedostajes mi ti, kakva si bila. Nedostajem mi ja - onako lud. Ja znam da vreme ne voli heroje. I da je svaki hram ukaljalo. Al meni, eto, nista sem nas dvoje nije valjalo..
Ja znam da vreme uvek uzme svoje i ne znam sto bi nas postedelo? Al meni, eto, nista sem nas dvoje nije vredelo..


On je sada zaboravio sve i na drugom mjestu traži našu prošlost. Neće je naći. Neće, ne može. Može pronaći bolju ili goru. Istu, nikada.

Mogla je ona bez njega. Itekako je mogla! Odlicno je glumila hladnokrvnost, pred svima se trudila biti ravnodusna, iako se u njoj nesto preokrene svaki put kad ga neko spomene. On bi pogledao u nju i kao da cita knjigu, u sekundi saznao svaku njenu misao, svaki njen osjecaj.. Samo je on to mogao. Ali pored svega toga, dobro se drzala u toj igri zvanoj - ponos.

'Ti si najbolja stvar koja mi se desila u zivotu'
Klimnuo sam glavom. Znam lutko, jer ti si najgora koja se desila u mom.. To obicno ide u paru. Nije navikla da budem grub prema njoj, nisam ni ja sto je najgore.


Hteo sam samo da joj sapnem poslednji put da je bila moje sve. Pazi mene "bila", zapravo, bila i ostala moje sve.

Možda se izgubim na putu od ponosa do očaja ili zauvijek zapnem između tvoje slabosti i svoga inata.

09.01.2012.

~ Nece ovo potrajati, znas. Slomit ces me svojom neosjetljivoscu.

Kad ispustite casu ili tanjur na tlo, zacuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida, zacuje se buka. Ali kad pukne srce, nastane tisina. Pomislili biste da ce nesto tako vazno napraviti najvecu buku na cijelome svijetu ili da ce se zacuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca cinele ili zvuka zvona. Ali ne.. Cuje s samo muk i gotovo pozelite zacuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli..

Ume li iko da te gleda kao da mu je citav svet u tvom telu? Da zaboravi da udahne, da te rimuje sa hiljadu sazvezdja? Da te zasmeje do placa, da te rasplace od smeha? Ume li iko da je ovoliko tvoj?

Na jedno uvo ne čujem ništa, na drugo sve. Zato slušam samo one koji mi priđu sa prave strane. Pogrešne odluke preokrećem u prave, jer znam da đavo leži u malim detaljima. I lutam dalje, i tražim sreću. A usput sam najsrećnija, kada vidim da sam nekom vratila osmeh na lice. I ubedila ga, da najjači samo ostaju.. I opstaju.
Vjerovala je u to čvrsto. On ju je tako izvježbao. Ali loše je odigrala. Loše je odglumila hiljadu puta. Loše je lagala da joj nije stalo.

Trebalo bi ubijati prošlost sa svakim danom što se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakše bi se podnosio dan što traje, ne bi se mjerio onim što više ne postoji.

KO JE BIO VOLJEN ZABORAVIO JE. USPOMENE IMAJU SAMO ONI KOJI SU VOLJELI.
07.01.2012.

~ Najveca agonija na svijetu je nositi neispricanu pricu u sebi.


Voleo bih da znam kako da napisem uzdah. Jedan tamni, duboki uzdah. To sad strasno nedostaje na ovom mestu..


07.01.2012.

~ Zene nikad nisu toliko jake, kao onda kad se naoruzaju vlastitim slabostima


Za tim ću sutra žaliti, to ćemo jednom zaliti, u nekom tuđem snu u kom ćemo se sresti.
Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu. I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost. I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja. I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju, s ljupkošću odrasloga čovjeka, a ne tugom djeteta..
I naučiš da možeš mnogo toga pretrpjeti. Da si uistinu snažan, I da uistinu vrijediš.
Evo me.. Ista, tvrdoglava, sa magicnim zvijezdama u ocima, vjerom u bolje sutra. Jos me ima, jos se ne dam.. I, gle cuda, imam dusu! Iako su je kidali na milione komadica, ostao mi je jedan djelic - bas onaj koji sam ljubomorno od svih, grcevito u ruci cuvala. Onaj koji me tjera naprijed. Umijem ja da volim - cini mi se i previse!
Tvoja je sreća samo tvoja stvar. Al' zato tvoja tuga, to je već priča druga, to na moj račun ide..
Ćutala je. Na jednostavna pitanja je uvijek najteže naci odgovor. Više nije bila sigurna jesu li se prestali voljeti zbog karata koje im je život podijelio ili zbog načina na koji su ih odigrali.
Vremenom ćeš, znam, i ti u meni izblijediti. I neće to biti zbog želje da te zaboravim. Bit će to zbog nepodnošljivog osjećaja što te ne mogu imati.
06.01.2012.

~ Ratnici svjetlosti.

Pobjednici nikad ne ponavljaju istu gresku. Zato ratnik svjetlosti stavlja svoje srce na kocku samo za nesto sto vrijedi.

Kad covjek nesto zeli, cijeli mu svemir pomaze da to i ostvari. Ratnik svjetlosti to zna.

Ratnik svjetlosti zna da se izvjesni trenuci ponavljaju. Cesto se suocava s istim problemima i okolnostima s kojima se ranije vec susretao; tada ga obuzima malodusnost, jer misli da je nesposoban da napreduje u zivotu, buduci da se teski trenuci vracaju.
"Kroz to sam vec prosao", zali se on svome srcu.
"Istina, vec si prosao", odgovara srce. "Ali jos nisi prevazisao."
Ratnik tada uvidja da ponovljena iskustva imaju jedan jedini cilj: da ga nauce onome sto nije htio da nauci.

Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nema potrebe da dokazuje kako je tudji put pogresan.

Ne postupaju bas uvijek ispravno.
Ratnici svjetlosti pate zbog gluposti, brinu se zbog beznacajnih stvari, smatraju da su nesposobni da se razvijaju.
Ratnici svjetlosti, s vremena na vrijeme, vjeruju da su nedostojni svakog blagoslova ili cuda.
Ratnici svjetlosti cesto se pitaju sta ovdje uopste traze. Bezbroj puta im se ucini da njihov zivot nema nikakvog smisla.
Zato i jesi ratnici svjetlosti. Zato sto grijese. Zato sto postavljaju pitanja. I zato sto nastavljaju da tragaju za smislom - na kraju ce ga i naci.

Jucerasnja bol je snaga ratnika svjetlosti.

I zna da kajanje ubija; ono polagano nagriza dusu onoga ko je pocinio neku gresku, i vodi samounistenju. Ratnik ne zeli tako da okonca svoj zivot. Kad ucini nesto podlo ili zlonamjerno - jer i on je covjek pun mana - ne stidi se da zamoli za oprostaj. Ako je to jos uvijek moguce, nastoji svim silama da ispravi zlo koje je pocinio.

Ratnici svjetlosti se prepoznaju po pogledu.

06.01.2012.

~ Smijesnih stvari se bojimo.


Pustila sam te u zivot. Nisam birala, a nisam se ni pitala da li ce tako da bude. I sada vise ne mogu da te pustim od sebe. A i zasto bih te pustala..

Ne znam sta si u mojim ocima pokusavao da vidis, sta si vidio i sta bi zelio da vidis.
Ali znam da sam ti dopustila da vidis mnogo vise nego bilo ko drugi.
Mozda sam i ja mogla da vidim i znam mnogo vise o tebi, ali me je sputavalo to sto sam svaki put u tvojim ocima trazila samo jedno - svoj odraz. I znas, ponekad sam ga i pronalazila.
Ali cim bih pomislila na ljubav, sebe vise ne bih vidjela. Jer zabranjujes mi da se nadam, a sve dublje me uvlacis u san. Ti budis nemir i dajes sebi za pravo da nikada ne prestanes da cinis moje snove i vecim i daljim. Ipak, budis radost i znas kako da ozivis zivot u meni. Naucio si me..
Da zelim, ali da se ne nadam.
Da zajedno mozemo sve, ali da je iznad svega izbor u nama samima.
Da sada mozemo mnogo, ali da cemo jednom moci mnogo vise.
Da neke stvari cekaju pravo vrijeme, a da pravo vrijeme ceka nas.
Naucio si me da izmedju rijeci i cutanja odaberem rijec i da onda kad govorim, govorim ono sto zelim. Ti si birao da slusas ono sto kazem, a ja sam birala da kazem ono sto zelim da cujes.
Zelim da cujes da uspijevas svu vjecnost pretvoriti u jedan trenutak - onda kad si tu.
I da je taj trenutak sve sto mi nedostaje u zivotu.


Kad covjek upozna divnu osobu kao sto si ti, mozda ne moze iz nekog razloga s njom provesti citav zivot, ali zato ne postoji razlog da bi je zaboravio dok je ziv.


Njegov problem je bio, a da toga nije ni bio svjestan, sto je ostao sam kad je trebao biti neciji.


Nemoj se zbuniti izmedju mog karaktera i mog ponasanja. Moj karakter je ko sam ja, a moje ponasanje ovisi o tome ko si ti.


Puno sam cugao tih dana.. Zbog onog sto sam ostavio za sobom, i zbog onog sto me je ostavilo za sobom..



I sad kad vratim film unatrag, ruku na srce, ja ne znam sta nas je spojilo, privuklo.. Onako realno, nikada mi ne bi mogli zajedno.. Jer nismo jedno za drugo.. I sve je to meni jasno, al' srce moje nece da me poslusa.. Ono hoce opet s tobom da pokusa. A srce ludo.. Dokle vise?


Nesto sam razocarana. Proci ce. Ili nece. Jedno od to dvoje.


(Smanji gas, preuzmi kontrolu, vrati se u svoj ritam. Idemo dalje..)

06.01.2012.

~ Nije me strah. Uvijek se vratis.

Volim te. I dalje. Još uvek. Ali, gledam te drugačije. Nisam onako zaljubljena. Nisam slepa.
Znam da ima drugih, ne boljih, samo drugih.
Nisi jedini, koji će svašta raditi za mene, nisi jedini koji će mi sitnicom ulepšati veče, umeju i drugi i trude se - o, kako se trude. Nisi jedini, ali jesi prvi!

Onaj, koji mi je pokazao kako se voli devojka, onaj koji mi je pronašao emocije.. I onda ih se uplašio.
Onaj, koji me je naučio kako treba voleti. Jesi, naučio si me! Žao mi je samo što nisi toga svestan. Šteta je da ne uživaš u onom što si želeo
. Al' život piše romane, jednog dana, reći ću to sa sigurnošću, potkrepljenom dokazima.
Do tad, verovaću u snove i oslanjati se na čuda!


Noviji postovi | Stariji postovi

~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet
<< 07/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031


~ Tesko je biti okovan u moju vrstu slobode. Lako mi je s nemirom, ne mogu da umirim mir.


~ Postoje ljudi koji zive pravolinijski. Stepenicu po stepenicu, pouzdano i sigurno, penju se do nekakve svoje prave mogucnosti. Postoje i oni drugi. Cas odlete u nebo. Cas ih polupane dizes sa zemlje i lijepis.



HAUSTOR - UZALUD PITAS

Uvijek su bile tako nevine te tvoje crne oci
ko da nikad nece proci
Ljubavne igre one ne vide i nikad nece moci
sve dok samo strah ne ostane
Zar si stvarno mislila da je sve to igra
sto sam ja zbog tebe sam
A sto ces sada kad si stigla do zida
a doma nema goluba da te miluje
Teske se kise spremaju
kroz tvoj se prozor samo jablani vide
nad gradom munje sjevaju
uzalud pitas ko ide
Budaline u planine
pustahije kroz kapije
Stari strazari zijevaju
kroz tvoj se prozor samo jablani vide
daleki momci pjevaju
uzalud pitas ko ide
Budaline u planine
pustahije kroz kapije
Pogasi sve, budi vesela jer ljubav je za nas tek pocela

I hope you know, I hope you know
That this has nothing to do with you
It's personal, Myself and I
We got some straightenin' out to do..







free counters






MOJI FAVORITI
-

Brojač posjeta
270339

Powered by Blogger.ba