beats by dre cheap

~ Sve to dodje na svoje, odavno pravila znam, samo tuge se broje..

Ja nemam nigdje nikoga, ali moja prica prosta je, stogod ih manje zavoles, manje ti njih nedostaje.

Nije ljudska zelja ono sto raspolaze i upravlja stvarima svijeta. Zelja je kao vjetar, premjesta prasinu s' jednog mjesta na drugo, zamracuje ponekad njome cijeli vidik, ali na kraju stisava se i pada, i ostavlja staru i vjecnu sliku svijeta iza sebe.

Neke stvari se nikada ne mogu izbrisati iz sjecanja. Na srecu ili zalost, koga briga? Znam da s tobom granice ne postoje. I nista nije zabranjeno - osim ljubavi.

Nikada, ali bas nikada ne gubimo one koje volimo. Oni nas prate, ne nestanu iz nasih zivota. Samo se nadjemo u odvojenim sobama. Ja ne mogu vidjeti sta je u prednjem vagonu, ali i u njemu ljudi putuju isto kada i ja, i vi i svi ostali. To sto ne mozemo razgovarati sa njima, ili sto ne znamo sta se dogadja u njihovom vagonu, to uopste nije vazno, oni su tamo.
Tako je i ono sto zovemo "zivot" samo voz sa puno vagona. Nekada smo u jednom, nekada u drugome. A nekada i prelazimo iz jednoga u drugi, na primjer kada sanjamo ili kada dopustimo da nas ponese cudo
.

Shvatila sam da cesto ne postoji druga prilika; bolje je prihvatiti darove koje nam nudi svijet. Ako treba nekom ili necemu da budem vjerna u zivotu, prije svega moram biti vjerna sebi. Ono malo iskustva koje sam stekla u zivotu naucilo me je da niko nicim ne gospodari, da je sve iluzija - a to vazi kako za materijalna dobra tako i za duhovne vrijednosti. Ko je makar jednom izgubio nesto sto je imao a smatrao svojim neotudjivim posjedom, shvati da mu zapravo nista ne pripada. Iako mi vec nista ne pripada, nemam nikakve potrebe da gubim vrijeme baveci se onim sto nije moje : bolje je da zivim kao da je danas prvi dan mog zivota.

~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet
http://mannequin.blogger.ba
28/02/2012 00:18