beats by dre cheap

~ Voljela bih da si ovdje. Ili da sam ja tamo. Ili da smo zajedno bilo gdje.

Kada Bog spoji, tu nema greske jer on spaja duse, a ne papire. Covjek je taj koji je izmislio spajanje papira. Bog se smije tome i nastavlja da spaja duse kako se Njemu svidja. A covjek placa danak sto je pokusao da preuzme ulogu Boga. Mislio je da se duse spajaju tako sto se uzmu dva papira, zapecate se i onda je to spajanje zauvijek. Kako mora da se cijelo nebo smije tom nemocnom pokusaju imitiranja Boga. Za to vrijeme, dok covjek slavi sebe i svoju izmisljenu moc, duse su jos uvijek slobodne i lutaju trazeci dio sebe.. Dio koji im nedostaje, da bi mogle da zive, da bi mogle da osjete smisao svog postojanja.

Ne mozes poreci da nisi kriv, sto sada luda za tobom obijam pragove svoje pameti.

A ja se borim za nas jos uvijek. I ne zelim odustati. Ako je vrijedilo ista svo ono vrijeme koje smo proveli zajedno, moj trud ce se isplatiti. Ne zelim zaboraviti. Ne zelim te pustiti i nekoj drugoj predati sve ono sto je nekad bilo nase, moje.. Nemam ja sta izgubiti ako pokusam, pa iako imam i izgubim, bar se nikad necu pitati sta bi bilo da sam se borila.

Suze su ipak mnogo vrednije od osmeha. Mozete se nasmejati bilo kome, ali uvek placete samo za osobama koje vam znace.

Nismo se trazili, samo smo se nasli. A sada.. Tako nadjeni kao da se opet trazimo. Mozda je to smisao ljubavi, ta ljeposta neizvjesnosti, cekanje na nedocekano, nadanje u beznadju. Grliti se bez zagrljaja, ljubiti se bez poljubaca, prozimati se u mislima. I spoznaja da smo tu negdje. Tako blizu, a tako daleko.

Svake noci, kad se sjetim sta smo sve zajedno prosli, izgubim te po stoti put. Zidni sat tada uspori svoje kuckanje jer je noc prekratka za sve zajednicke uspomene. Zidovi se stisnu oko mene, ne daju mi disati, zapetljam se u posteljinu i do vrha se napunim gorcinom. I onda te opet zacujem : "Ja ciljam na vjecnost." Pa proklinjem sebe i svoju djetinju glavu koja je mislila da vjecnost ne traje tako kratko.

Htjela sam te prevariti, zaboraviti, od tolikog bola skoro sam te pocela i mrziti. Ali, kao i svaki put, grijesim. I koliko god sam te zeljela zamijeniti s drugim, nisam mogla.. Nisam mogla jer je moje srce vec odavno naviknuto na tebe i vraca ti se iznova i iznova.

~ Oprosti im, nacrtat ces sebi osmijeh opet
http://mannequin.blogger.ba
07/03/2012 02:00